“Najveća je greška što mislimo da imamo vremena”

Vrijeme je besplatno ali neprocjenjivo, ne možemo ga posjedovati ali možemo koristiti i jednom kada je potrošeno ne možemo ga vratiti.

Vrijeme doslovce leti ali svaki od nas je pilot koji upravlja tim vremenom.
Najgora je opcija ako ga potrošimo živjeći tudi život.

Život i vrijeme su najbolji učitelji.
Život nas uči kako i na što da trošimo vrijeme, a vrijeme nas uči da cijenimo dar života.

Nekome je vrijeme sporo i dosadno, nekome prebrzo ali onima koji vole vrijeme je VJEČNOST.

Zato je i ovaj dnevnik zapis ljubavi koji će me zauvijek podsjećati na vrijeme provedeno sa mojom princezom.

U Iran smo se uputili 1.1., nekako već uobičajeni datum za naša putovanja.

Po drugi put u Iranu, prije par mjeseci sam sa ekipom Vlaja odradio uspon na Damavand, najviši vrh Bliskog Istoka, sada sa odlučio sa kćerkom obići Teheran i centralni dio Irana.

Plan je u 8 dana posjetiti Teheran, Esfahan,Yazd i Shiraz.
Prvobitno sam mislio i otići do Perzijskog zaljeva ali jednostavno je previše toga za vidjeti .
More i otoke ćemo posjetiti dogodine, u isto vrijeme .
Tako imam razlog da se opet vratim u ovu predivnu zemlju gostoljubivih i ponosnih ljudi.

U Teheranu smo posjetili jednu od najvećih tržnica na svijetu Grand Bazaar.
Rasprostire se na nekoliko kilometara, tisuće dućana sa lokalnim suvenirima, tepisima, začinima, robom.

U neposrednoj blizini je i Golestan Palace, stara šahova palaća u kojoj su stolovali nekadašnji vladari Perzije.
Apsolutna obaveza za vidjeti, kristalna dvorana, šetališta, zidovi oslilani poput tapiserija.
Vidi se neizmjerno bogatstvo i kultura naroda.

Navecer smo obišli i Tabiat bridge, koji se nalazi u novom dijelu Teherana, do njega smo došli preko prekrasne šetnice Ab-o-Atash Parka i muzeja Islamske Revolucije koji je cijeli na otvorenom.

Vozimo se lokalnim prijevozom, metro koji košta 1 kunu u jednom smjeru, njihovoj varijanti Ubera koju zovu Snapp i zaista je jeftin.
Grad je ogroman, preko 20 milijona ljudi, diže se sa 1200 do preko 2000 mnv.
Naravno što ste više, kao i kod nas luksuznije su zgrade i najviši dio Teherana je elitna četvrt koja više nalikuje Miamiju nego Iranu.

Snalazimo se pitajući, spavamo u hostelima u kojima je noćenje 8-10 eura po osobi skupa sa doručkom.

Drugi dan smo otišli na Tochal , planina pored Teherana na koju vozi gondola i diže nas na skoro 4000 mnv.

Sa 10 stupnjeva u gradu nakon pola sata vožnje taksijem kao da smo u drugome svijetu.
Preko metar snijega, vani je -10 stupnjeva, za mene idila.
Kori malo jorga ali gušta.
Sada znam gdje ću napraviti dobru aklimatizaciji za uspon na Aconcaqu 2020 godine, par dana mora , onda zimski uspon i boravak od par dana na 4000 m , povratak u Zagreb pa Južna Amerika.

Hvatamo noćni bus u ponoć i krećemo u Esfahan.
Vožnja u VIP busu od 6 sati, odnosno oko 500 km je 4 eura.
Bus je neopisiv , komfor , lcd televizija, sjedala koja se izvuku u krevet, lunch paketi i voda koliko želiš.

Rano jutro dolazimo u Esfahan, smještamo se u hostel, još par sati odsapavamo i krećemo u akciju.

Kakh-e-Chehel Sotun, klasićan primjer palaće sa vrtom i bazenom.
Prva postaja na putu do najveće atrakcije Irana.

Naqsh-e Jahan Square 512 m dug i 163 m širok je drugi najveći trg na svijetu, pod zaštitom UNESCA.
Totalno drugačiji pogled u jutro i po noći.
Zato smo i odlučili da ga prvo obidemo ujutro i opet pri povratku u hostel.

Impozantno i pomalo zastrašujuće.

Kad pomisliš o povijesti ove zemlje, bitkama koje su vodili , i još uvijek ponosni i nepokoreni od zapada.

Stalno nas pitaju od kuda smo, trenutno im nije sezona i nema previše turista.
Svakako odudaramo , iako nitko ne vjeruje da sam sa kćerkom nego sa mladim komadom.

Asolutno svi znaju za Hrvatsku, glavna faca u Iranu je Branko Ivanković, trener Perzepolisa, onda Luka Modrić a koliko god meni osobno bila smiješna naša Kolinda je hit.

Svi nam govore “ very nice president” :-) 

Hodamo po gradu satima sa kartom, malo odmaramo po parkovima i uživamo na suncu.

Paše nam nakon jućerašnjeg snijega na Tochalu.
Ogromna zemlja sa totalno drugačijom klimom .
Ujutro kada smo došlo bilo je -5, popodne oko 20,stupnjeva.

Si-o-Seh Bridge savršenstvo stare gradnje od opeke, povezuje dvije strane grada.

Bazar-e-Bozorg jedan od naljepših bazara koje sam vidio.
Dan se bliži kraju, mrtvi smo, pišem dnevnik, sutra još malo u Esfahanu i krećemo prema Yazdu, pustinjskom gradu.
Laka vam noć